Pjesnik za narod: Kćerina knjiga o Faiz Ahmedu Faizu predstavljena u Bruxellesu

U Bruxellesu je predstavljena knjiga temeljena na pismima koje je glasoviti pakistanski pjesnik Faiz Ahmed Faiz poslao svojoj kćeri. Moneeza Hashmi's (na slici) 'Razgovori s mojim ocem - Četrdeset godina kasnije, kći odgovara' evocira ljubavnu, ali ipak nužno udaljenu vezu s pjesnikom, novinarom i aktivistom za ljudska prava, koji je proživio razdoblja zatvora i progonstva, piše politički urednik Nick Powell.

“Nisu memoari, ne katarza, ne biografija, već razgovor koji nikada nismo vodili”, opisala je Moneeza Hashmi svoju izvanrednu knjigu o svom ocu na predstavljanju u Bruxellesu. Svečanost je organiziralo Veleposlanstvo Pakistana, u suradnji s Europskim književnim krugom, u sklopu svojih aktivnosti obilježavanja 75. obljetnice neovisnosti Pakistana.

Otac joj je bio legendarni pjesnik Faiz Ahmed Faiz. Veleposlanik Pakistana u Europskoj uniji dr. Asad Majeed Khan opisao ga je kao jednog od najvećih pjesnika urdu jezika, s jedinstvenim književnim fokusom na temeljne slobode, demokraciju i radnička prava, kao i političku i društvenu jednakost.

Moneeza Hashmi rekla je da je trajna popularnost poezije njezina oca zato što je napisana za ljude i od naroda. Opisala je kako je jednostavno prikazivao obične ljude, ali ih je transformirao "u najljepšem stilu klasične poezije".

Događaj je uključivao čitanje nekih pjesama Faiza Ahmeda Faiza, na urdu jeziku iu engleskom prijevodu. Ako prijevodi nisu mogli u potpunosti prenijeti ljepotu izvornika, ilustrirali su kako je poezija govorila ljudima.

Jedan citat je bio:

Čak i ako imaš okove na nogama,

Oglas

Ići. Budi neustrašiv i hodaj'.

Drugi je također pozvao na hrabrost i odvažnost:

'Govori jer istina još nije umrla,

Govori, govori, što god moraš govoriti.

Moneeza Hashmi rekla je da je bila potaknuta napisati knjigu kako bi predstavila svog oca kakvog su ga samo ona i njezina sestra znale. Temelji se na brojnim pismima i razglednicama koje joj je slao tijekom dugih razdoblja razdvojenosti zbog svog aktivizma, zatvaranja i egzila u Libanonu.

Njezini su suvremeni odgovori izgubljeni, ali ona odgovara iznova, gotovo četrdeset godina nakon njegove smrti i sa svom perspektivom koju su joj pružili njezin život i karijera. (Radila je za Pakistansku televiziju više od četiri desetljeća, a u mirovinu je otišla kao prva žena direktorica programa).

Moneeza Hashmi piše o svom ocu kao o "osobi koja mi je bila najbliža dok je živio, pa čak i nakon što je otišao", ali također ilustrira bol odvajanja, sa svojim žaljenjem zbog nedostatka veze s njim tijekom njegova života. “I tako sam pomislio da mu kažem sve što sam trebao podijeliti s njim tada i poslije.”

“Godine između nisu važne. Udaljenosti između njih nemaju nikakav značaj”, nastavlja ona. “To je kći koja razgovara sa svojim ocem. Veza koja se ne mijenja s vremenom, granicama ili dodirom. To je veza izvan tjelesnosti. To je spajanje misli, ispreplitanje duhova, ljubav koja obuhvaća sve”.

Lijepo napisan, 'Razgovori s ocem - Četrdeset godina kći odgovara', također je lijepo ilustriran originalnim pismima, razglednicama i fotografijama. Izdaje ga Sang-e-Meel Publications i prodaje se u Belgiji za 20 eura.

Podijelite ovaj članak: